Odredbom članka 65. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18; u daljnjem tekstu: Zakon) propisani su događaji ozljeda na mjestu rada za koje poslodavac ima obvezu obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor, dok se odredbama stavka 4. istoga članka, koji se poziva na obveze poslodavca iz stavka 3. toga članka, utvrđuje trenutak „odmah po nastanku ozljede“, odnosno trenutak u kojem je najkasnije poslodavac dužan dostaviti obavijest inspekcijskom tijelu. Pri tome se imala u vidu svrha dojave i obavljanja inspekcijskog nadzora na mjestu događaja ozljede u smislu utvrđivanja svih relevantnih činjenica i mogućih propusta u provedbi zaštite na radu vezanih uz taj događaj.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je koje ozljede radnika i osobe na radu, nastale u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad je poslodavac obvezan prijaviti inspekcijskom tijelu. Prema navedenoj odredbi poslodavac ima obvezu prijaviti ozljedu zbog koje je radnik ili osoba na radu nakon pružanja hitne medicinske pomoći (koja podrazumijeva medicinsku pomoć od strane stručnog medicinskog osoblja) zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici.

Hitna medicinska pomoć podrazumijeva pružanje pomoći ozlijeđenoj osobi radi neposrednog i kratkotrajnog djelovanja izvora opasnosti na mjestu rada vezanih uz poslove i proces rada ozlijeđene osobe. Napominjemo da se vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći od strane stručnog medicinskog osoblja, kao ni zadržavanje radi praćenja stanja (promatranja) npr. tijekom dana ili noći, nakon čega je ozlijeđena osoba otpuštena na kućnu njegu, ne smatra zadržavanjem na liječenju.
Stavkom 4. utvrđen je trenutak dojave, a taj trenutak je najkasnije odmah po zbrinjavanju ozlijeđene osobe u stacionarnu zdravstvenu ustanovu ili dnevnu bolnicu. Ujedno ta odredba definira i prioritete u postupanju na samom mjestu rada nakon nastanka ozljede. Kada poslodavac opravdano ima saznanja, zbog težine ozljede radnika ili osobe na radu, da će ozlijeđena osoba biti zbrinuta tj. zadržana na liječenju, odmah će o nastanku ozljede obavijestiti inspekcijsko tijelo ne čekajući trenutak zbrinjavanja i liječenja u zdravstvenoj ustanovi.

Pojam iz stavka 2. „zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici“ te pojam iz stavka 4. „zbrinjavanje ozlijeđene osobe u stacionarnu zdravstvenu ustanovu ili dnevnu bolnicu“, imaju isto značenje. Dakle, pod pojmom „zbrinjavanje“ podrazumijeva se zadržavanje na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici, tj. odnosi se na slučaj hospitalizacije ozlijeđene osobe.
Prema navedenom poslodavac nije npr. obvezan prijaviti inspekcijskom tijelu frakturu zbog koje ozljede je radniku pružena hitna medicinska pomoć ali radnik nije zadržan na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici već je nakon medicinske intervencije otpušten na kućnu njegu ili nagnječenje zbog kojeg je radniku pružena hitna medicinska pomoć ali nije bilo potrebno zadržavanje na liječenju, kao ni slučajeve kada ozlijeđeni radnik zatraži liječničku pomoć putem obiteljske medicine drugi dan ili nekoliko dana od nastanka ozljede, ako nije zahtijevano pružanje hitne medicinske pomoći i zadržavanje na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici.
Napominjemo također da navedeno ne utječe na obvezu prijavljivanja ozljeda u skladu s propisima zdravstvenog osiguranja.